POSTANI FOREX TREJDER – POGLEDAJ KURS

Pretraga
Close this search box.

Šta su investicioni fondovi i hedž fondovi?

U ovom tekstu govorićemo o otvorenim investicionim i hedž fondovima.

Objasnićemo šta su, kako funkcionišu i kako vi možete koristiti ove fondove.

Ukoliko ne želiš da samostalno investiraš na berzi, odnosno da sam preko brokera kupuješ akcije ili ETF-ove, postoji i druga opcija.

Kao što i naslov teksta kaže, postoji mogućnost investiranja kroz investicione fondove i/ili hedž fondove.

Prva razlika između ova dva fonda je prilično velika.

Investicioni fondovi su dostupni svima, bez obzira na vašu ličnu neto vrednost i imaju prilično nisku granicu za minimalnu investiciju. Hedž fondovi su privatni fondovi dostupni samo akreditovanim investitorima. Hedž fondovi su poznati po tome što koriste strategije ulaganja većeg rizika sa ciljem postizanja većeg prinosa za svoje investitore.

Akreditovani investitori su oni pojedinci koje SEC klasifikuje kao kvalifikovane za ulaganje u složene ili sofisticirane vrste hartija od vrednosti.

Da biste postali akreditovani investitor, morate ispuniti određene kriterijume, kao što je prosečni godišnji prihod preko 200.000 dolara (300.000 dolara sa supružnikom ili partnerom) ili da radite u finansijskoj industriji, odnosno bavite se profesionalno trgovinom hartija od vrednosti.

S obzirom da je mnogo veći broj ljudi koji ima mogućnost za ulaganje u investicione fondove, u odnosu na hedž fondove, njima ćemo dati prednost i opširnije ih objasniti.

Investicioni fondovi su finansijske institucije koje prikupljaju novac i ulažu ga u različite vrste imovine, u skladu sa investicionim ciljevima i investicionom politikom koja je navedena u prospektu fonda, a radi ostvarivanja dobiti i smanjenja rizika ulaganja.

To znači, da fond sakuplja novac od velikog broja ljudi i firmi i plasira ga u određene finansijske instrumente.
Obično su minimalni ulozi niski, pa shodno tome veliki broj ljudi može investirati kroz ove fondove.

pexels karolina grabowska 4968541
Šta su investicioni fondovi i hedž fondovi? 4

Kako veliki broj ljudi nema iskustva i znanja o investiranju, sami investicioni fondovi se mogu podeliti u nekoliko grupa.

Pomenućemo prvu grupu, odnosno otvorene investicione fondove ali i zatvorene i privatne investicione fondove, u koje spadaju VC fondovi i malopre pomenuti Hedž fondovi.

Mi se u ovom tekstu bavimo otvorenim investicionim fondovima a pomenućemo i hedž fondove.

Kriterijum prema kome se dele otvoreni investicioni fondovi je svakako tolerancija na rizik, odnosno koliko su investicije samog fonda rizične po ulagače.

U tom smislu, možemo izdvojiti neke 4 vrste investicionih fondova i to:

  • Fond očuvanja vrednosti ili cash fond – to je fond sa najmanjim rizikom i cilj nije ostvarivanje profita već očuvanje vrednosti investicije recimo u odnosu na inflaciju
  • Fond prihoda – fond koji je za investitore sa jako niskom tolerancijom na rizik i on obično u svojim investicijama ima dužničke hartije od vrednosti kao što su obveznice
  • Balansirani fond – ovaj tip investicionog fonda bi trebao u svom portfoliju posedovati kako obveznice tako i akcije i ETF-ove i svoje ulagače izlagati umerenom riziku
  • Fond rasta – ovo je ujedno i najrizičniji od 4 vrste fondova ali sa potencijalno najvećim prihodima. Portfolio ovog fonda najčešće čine akcije na svetskim berzama.

Kako investirati u neki od ovih investicionih fondova?

Vrlo prosto i to kupovinom takozvanih investicionih jedinica. Na taj način kupujete udeo u celokupnoj neto imovini otvorenog investicionog fonda.

Dakle ako jedna investiciona jedinica košta $10, onda ćeš za recimo $100 kupiti 10 investicionih jedinica. Međutim, u ovo moramo uvesti i troškove u slučaju da fond naplaćuje naknadu u vidu ulazne provizije.
To znači da, ako recimo fond naplaćuje ulaznu proviziju od 2%, vi ćete na ovih $100 dodati još $2 kako biste kupili celih 10 investicionih jedinica.

Ako je investiciona jedinica nekog fonda veća od investicione jedinice drugog fonda to može da znači da je fond duže na tržištu i da je vrednost investicione jedinice porasla do te određene cene.

Što se tiče provizija, odnosno dodatnih troškova, pored ulazne, često imamo i izlaznu proviziju, odnosno proviziju prilikom prodaje investicionih jedinica.
Tu nije kraj što se provizija tiče, pa često investicioni fond može naplatiti troškove održavanja ali i godišnju proviziju za upravljanje investicionim fondom.

pexels karolina grabowska 4386366
Šta su investicioni fondovi i hedž fondovi? 5

Dakle prinos koji se napravi na kraju godine je prinos nakon svih ovih troškova i provizije koju vam fond naplaćuje.

Prinos je zapravo vaša zarada, odnosno promena vrednosti celog portfolija koji fond poseduje.
Taj prinos može biti i negativan pa se tada ne radi o zaradi već o gubitku.

Prinos investicionog fonda, cena invcesticione jedinice, prospekt, kao i vrsta fonda, troškovi i politika fonda se mogu videti na oficijalnom sajtu svakog investicionog fonda.

Što se tiče kupovine investicionih jedinica, ne postoji ograničenje u smislu koliko morate da kupite i da li morate kupovati stalno.
Možete kao i akcije kupiti jednom i držati ili kupovati svaki mesec, kvartalno, godišnje itd.

Jako je bitno pomenuti da su investicioni fondovi, odnosno njihovo poslovanje, regulisani Zakonom o investicionim fondovima a nadzor se vrši od strane Komisije za HoV.
Listu svih investicionih fondova u Srbiji možete videti na sajtu Komisije za HoV.

Odluku gde će novac, odnosno imovina fonda biti investirana donosi portfolio menadžer koji ima dozvolu od strane Komisije za HoV.
Taj portfolio menadžer ne može imovinu fonda plasirati u nekretnine, kriptovalute, robu i plemenite metale.

Bitno je pomenuti da je imovima fonda odvojena od društva za upravljanje a sredstva fonda se čuvaju kod takozvane Kastodi banke koja ima zadatak da utvrdi da li je investiranje imovine fonda u skladu sa prospektom fonda.

Sa ove strane ste zakonski zaštićeni što se tiče ulaganja vašeg novca u investicione fondove, ali tu rizik ne nestaje, jer na osnovu rezultata porfolio menadžera, odnosno investicionog fonda kojim on upravlja, vaša investicija može biti u gubitku. U suštini, ne postoji ograničenje za gubitak, tj. ne postoji takozvani stop limit kada bi se vaše investicione jedinice automatski prodale.

Kada odlučimo da prodamo investicione jedinice, naravno ako smo napravili određeni profit, pored izlazne provizije imamo i porez na kapitalnu dobit koji u Srbiji iznosi 15%.

Dakle, ako smo napravili profit od $1000, izlazna provizija je recimo 2% što je $20, a porez na kapitalnu dobit je 15% što je $150, naš čist profit će biti $830.

Ovo bi bile neke osnovne stvari vezane za otvorene investicione fondove.

A sada prelazimo na hedž fondove.

Hedž fondovi su vrsta zatvorenih ili privatnih investicionih fondova koji su obično namenjeni bogatijim pojedincima i akreditovanim investitorima.

Ovaj fond kao i otvoreni investicioni fond ima svog portfolio menadžera ali i veliki broj analitičara i trgovaca finansijskim instrumentima.

Hedž fondovi spadaju u visokorizične investicije koje zahtevaju veoma visoke minimalne uloge i ciljaju na visoke prinose, odnosno, cilj je da se pobede performanse indeksa S&P 500 i da se u kriznim vremenima gubitci umanje što je više moguće.

Hedž fondovi imaju prilično agresivnu strategiju. Zbog svoje ekskluzivnosti, Komisije za HoV često smanjuju svoje kriterijume nadgledanja ali to ne znači da zakoni i pravila za ove fondove ne važe.

Kada govorimo o troškovima koje investitor u ovakvom fondu ima, oni se često nazivaju 2-20 troškovi. Odnosno 2% je provizija za upravljanje, dok je 20% prozivija za performanse, takozvani performance fee.

To znači da ako fond na investiciju od $1 milion investitoru napravi $1.3 miliona, on će naplatiti svojih 20% na $300,000 odnosno 60,000 evra.

Neki fondovi za performance fee uzimaju procente tek nakon što naprave bolji prinos od indeksa S&P 500. Dakle ukoliko je S&P 500 napravio 10% godišnje a fond nije nadmašio ovih 10% za svoje investitore, oni neće naplatiti performance fee.

Termin “hedž fond“ definiše ovaj investicioni fond kao instrument koji često stvara hedžovanu opkladu, ulažući uvek deo imovine u suprotnom pravcu kako bi što više smanjio potencijalne gubitke i tako zaštitio svoj i kapital investitora.

Hedž fond koji se fokusira na ciklični sektor kao što su kompanije za odmor i putovanja, može uložiti deo svoje imovine u neciklični sektor kao što je energetika, sa ciljem da koristi prinose necikličnih akcija da nadoknadi sve gubitke u cikličnim akcijama.

U tekstu ispod možete pročitati više o tome zašto bogati investiraju u hedž fondove.

Jako bitna stvar je da menadžeri i trejderi u hedž fondovima jako često koriste takozvani leverage kako bi napravili što veće procente prinosa, što naravno povlači veliki rizik sa sobom.

Hedž fondovi ciljaju odabrane investicije i imaju različite strategije za trejdovanje i investiranje.

Tri uobičajena tipa hedž fondova su:

  • Globalni makro hedž fondovi – fondovi kojima se aktivno upravlja i koji pokušavaju da profitiraju od promena na tržištu izazvanih političkim ili ekonomskim događajima.
  • Hedž fond relativne vrednosti – nastoji da iskoristi privremene razlike u cenama povezanih hartija od vrednosti, koristeći prednost neefikasnosti cene.
  • Aktivistički hedž fond – ima za cilj da investira u preduzeća i preduzima akcije koje povećavaju cenu akcija, što može uključivati zahteve da kompanije smanje troškove, restrukturiraju imovinu ili promene upravni odbor.

Hedž fondovi koriste razne strategije koje često uključuju long/short pozicije na dve konkurentske kompanije u istoj industriji na osnovu njihovih relativnih procena.

pexels energepiccom 159888 2
Šta su investicioni fondovi i hedž fondovi? 6

Strategija hedž fondova sa fiksnim prihodom daje investitorima solidne prinose, uz minimalnu mesečnu volatilnost i ima za cilj očuvanje kapitala uzimajući i long i short pozicije u hartijama od vrednosti sa fiksnim prihodom.

Ovi fondovi često koriste događaje u kompaniji kao što su akviziranje, restrukturiranje ili loši kvartalni rezultati kako bi pravili svoje long ili short pozicije.

Neki od benefita ulaganja u hedž fondove su:

  • Širok izbor investicionih strategija
  • Potencijal za generisanje pozitivnih prinosa na rastućem i opadajućem tržištu akcija/obveznica
  • Može igrati ulogu u diversifikaciji uravnoteženog investicionog portfelja
  • Za vas investiraju neki od najboljih svetskih portfolio menadžera

Mane hedž fondova su:

  • Zavisnost od investicionih odluka menadžera fonda
  • Koncentrisane investicione strategije mogu izložiti sredstva potencijalno ogromnim gubicima
  • Tipično niži nivo likvidnosti od zajedničkih fondova, što znači da vaš novac može biti zaključan godinama

Dakle, kao i svaka vrsta investicije i ova dva načina ulaganja vas izlažu riziku, međutim, ono što je prednost je da nećete gubiti vreme na edukaciju i samostalno biranje akcija ili drugih finansijskih instrumenata kao što su obveznice, već će to neko raditi za vas.

Razumno, tu su i provizije koje mogu biti prilično velike, kao i dodatni troškovi shodno određenom investicionom fondu.

Međutim što više opcija za investiranje znate, to je lakše da donesete odluku i izbor o svojim investicijama.

Nadamo se da će vam ovaj tekst pomoći u tome.

A ukoliko želite da samostalno investirate na berzi pogledajte naš kurs Investiranje u akcije na berzi.

Autor članka:

Pretraga

Podržite naš rad

Pridružite se Finansijski Putokaz zajednici i budite u toku sa svim novostima iz sveta finansija.

Najnoviji članci

Newsletter