POSTANI FOREX TREJDER – POGLEDAJ KURS

Pretraga
Close this search box.

Kapitalizam je zasnovan na želji da se maksimizira prihod

Kapitalizam je zasnovan na želji da se maksimizira prihod

Kapitalizam je zasnovan na želji da se maksimizira prihod. Globalizacija omogućava da se proizvodnja obavlja tamo gde su troškovi najniži. Kombinacija ove dve moćne sile imala je dubok uticaj na svet u poslednjih pola veka.

Poluprovodnici predstavljaju izuzetan primer ovog trenda. Mnogi od najvažnijih ranih razvoja u elektronici – tranzistori, integrisana kola i poluprovodnici – desili su se u američkim kompanijama kao što su Bell Labs i Fairchild Semiconductor. 1990. godine, SAD i Evropa su bile odgovorne za preko 80% globalne proizvodnje poluprovodnika. Do 2020. godine njihov udeo je procenjen na samo oko 20% (podaci Boston Consulting Group i Udruženja poluprovodničke industrije).

Tajvan (predvođen Taivan Semiconductor Manufacturing Compani (TSMC)) i Južna Koreja (u suštini Samsung) zauzeli su mesto SAD i Evrope kao najveći proizvođači poluprovodnika.

Danas su „TSMC i Samsung jedine kompanije sposobne da proizvode današnje najnaprednije 5-nanometarske čipove koji ulaze u iPhone uređaje.“ (Vizuelni kapitalista) Rezultat je dobro poznat:

Dok su gašenja izazvana pandemijom ometala ponudu, potražnja za čipovima je nastavila da raste sa ekonomijama koje se ponovo otvaraju. Nedostatak čipova koji je rezultirao je potresao nekoliko industrija sa rokovima isporuke – jaz između vremena kada je poluprovodnik naručen i kada je isporučen je rekordno visok od 22 nedelje.

Nedostatak čipova je blagodat za kompanije koje se bave poluprovodnicima, ali nizvodne kompanije se bore. Globalni proizvođači automobila bi trebalo da proizvedu 7,7 miliona automobila manje u 2021. godini, što znači 210 milijardi dolara za njihov prihod. Potrošačka elektronika je takođe pretrpela udarac, sa nedostatkom popularnih proizvoda poput PlaiStation 5 konzole.

Untitled design 2022 05 05T115041.459
Kapitalizam je zasnovan na želji da se maksimizira prihod 2

Zajednička nit

Dakle, kakva je veza? Strani izvori američkih kompanija, posebno u pogledu poluprovodnika, razlikuju se od vanredne situacije u Evropi na mnogo načina. Ali oba su obeležena neadekvatnim snabdevanjem suštinskim dobrima koje traže zemlje ili kompanije koje su sebi dozvolile da se oslanjaju na druge. A s obzirom na to koliko je elektronika kritična za nacionalnu bezbednost SAD – šta se danas u smislu nadzora, komunikacija, analize i transporta ne oslanja na elektroniku? – ova ranjivost bi se u nekom trenutku mogla vratiti da ugrize SAD na isti način na koji zavisnost od ruskih energetskih resursa ima Evropska unija.

Kako je svet došao u ovu poziciju? Kako je Evropa postala toliko zavisna od ruskog izvoza energenata, i kako je tako visok procenat poluprovodnika i drugih dobara namenjenih SAD došao da se proizvodi u inostranstvu? Baš kao što je Evropa dozvolila da se njena energetska zavisnost poveća zbog svoje želje da bude zelena, američka preduzeća su se sve više oslanjala na materijale, komponente i gotovu robu iz inostranstva kako bi ostala konkurentna po ceni i ostvarila veći profit.

Ključni geopolitički događaji poslednjih decenija uključivali su (a) percepciju da se svet smanjuje, zbog poboljšanja transporta i komunikacija, i (b) relativni mir u svetu, koji proizilazi iz:

• demontaža Berlinskog zida;

• raspad SSSR-a;

• niska percipirana pretnja od nuklearnog oružja (zahvaljujući shvatanju da bi njihova upotreba obezbedila obostrano uništenje);

• odsustvo sukoba koji bi mogli eskalirati u višenacionalni rat; i

• kratkoća pamćenja, što omogućava ljudima da veruju da će benigna stanja takva i ostati.

Zajedno, ovi razvoji su doveli do velikog zamaha klatna ka globalizaciji, a time i međuzavisnosti zemalja. Kompanije i zemlje su otkrile da se velike koristi mogu iskoristiti traženjem rešenja u inostranstvu i lako je bilo prevideti ili minimizirati potencijalne zamke.

Kao rezultat toga, poslednjih decenija, zemlje i kompanije su mogle da se opredele za ono što se činilo najjeftinijim i najlakšim rešenjima, a možda i najzelenijim. Stoga su napravljeni izbori uključivali oslanjanje na udaljene izvore snabdevanja i naručivanje tačno na vreme.

Invazija na Ukrajinu je pokazala da ju je evropski uvoz nafte i gasa iz Rusije ostavio ranjivom na neprijateljsku, neprincipijelnu naciju (što je još gore – takvom pojedincu), u isto vreme kada je gašenje proizvodnje nuklearne energije povećalo region potreba za uvoznom naftom i gasom. Praksa ofšor nabavke na sličan način čini zemlje i kompanije zavisnim od njihovih pozitivnih odnosa sa inostranstvom i efikasnosti našeg transportnog sistema.

Prepoznavanje ovih negativnih aspekata globalizacije sada je dovelo do toga da se klatno vrati nazad ka lokalnom izvoru. Umesto najjeftinijih, najlakših i najzelenijih izvora, verovatno će biti više premium stavljenih na najsigurnije i najsigurnije. Na primer, i američke i ne-američke kompanije najavile su da nameravaju da izgrade nove livnice za proizvodnju poluprovodnika u SAD. I zamišljam da mnogi američki uvoznici materijala, komponenti i gotovih proizvoda traže izvore bliže kući. Slično tome, sada je manje verovatno da će Nemačka slediti svoj plan da isključi svoja tri preostala nuklearna reaktora 31. decembra i verovatnije je da će ponovo aktivirati tri koja je povukla krajem 2021. (a možda i sa ostatkom Evrope , ponovo kalibrisati ravnotežu između uvoza energije i domaće proizvodnje energije).

Ako klatno nastavi da se kreće neko vreme u pravcu koji predviđam, biće posledica za investitore. Globalizacija je bila blagodat za svetski BDP, nacije čije je ekonomije podigla i kompanije koje su smanjile troškove kupovinom u inostranstvu. Odstupanje će biti manje povoljno u tom pogledu, ali može (a) poboljšati sigurnost uvoznika, (b) povećati konkurentnost kopnenih proizvođača i broj radnih mjesta u domaćoj proizvodnji i (c) stvoriti prilike za ulaganja u tranziciji.

Koliko dugo će se klatno ljuljati od globalizacije ka kopnu? Odgovor delimično zavisi od toga kako se rešavaju trenutne situacije, a delimično i od toga koja sila pobeđuje: potreba za pouzdanošću i sigurnošću ili želja za jeftinim izvorima.

Ima previše pokretnih delova, previše nepoznanica i previše prednosti i nedostataka čije se zasluge ne mogu kvantitativno odmeriti. Ono što se nalazi sa obe strane skale ne mora nužno mnogo da promeni, ali klatno se radikalno ljulja u smislu kako se te stvari posmatraju i ponderišu u odluci.

Autor članka:

Pretraga

Podržite naš rad

Pridružite se Finansijski Putokaz zajednici i budite u toku sa svim novostima iz sveta finansija.

Najnoviji članci

Newsletter